Gabrijel & Dunja
Neke ptice nikad ne polete po zraku,
neke ptice nikad ne polete po mraku,
neke niti nemaju krila za to, da lete.
Ja sam samo čovjek, nisam ko ptice,
i letim dušom do sjajne komete,
letim srcem i ona mi obasjava lice.
Mogu da stignem na sve planete,
i nikad mi nije ni potrebna bila,
letjeti nebom i imati krila.
Treba letjeti u ovom vremenu
kada imaš i nemaš krila,
treba letjeti u svakom času,
poput ptica i poput vila.
Kada nas srce ponese, tada nam
ne trebaju ni cipele ni ulice,
tada zemlja služi samo lutalicama.
Letiš tada poput zvjezde,
čak vidiš i oči Saturna jer te od miline
srce nosi u beskrajne visine.
|
Poletjeti u visine
Prispeval/a: Nuška Golobič dne sreda, 5. december 2007 @ 19:35 CET
Čestitke!:) Zdej se pa očitno začenja obdobje druženj tudi takole skozi pesem in ful luštkano je to ko dva uma, dva srca v enem utripu zaploveta skozi misli.
Pozdravčke Dunji and Gabrielu
Nuška:):):)
---
Z Ljubeznijo v očeh in vetrom v laseh:)
Poletjeti u visine
Prispeval/a: gabriel s dne četrtek, 6. december 2007 @ 11:28 CET
gabriel s
Poletjeti u visine
Prispeval/a: dunja dne četrtek, 6. december 2007 @ 17:37 CET
Vesela sam da vam se ta kombinacija dopala,
pa naravno u dvoje je sve lakše i ljepše.
Gabrijel takođe sve pohvale tebi iTatjani.
Puno vas pozdravlja Dunja
Poletjeti u visine
Prispeval/a: dunja dne četrtek, 6. december 2007 @ 17:58 CET
od nas svih,i zato je vjerovatno tako i napisala svoj
komentar ,ti samo slušaj nas žene,
i nećeš slabo proći haha .Zato pohvala i za Tatjnu