|
Gabrijel & Dunja
Neke ptice nikad ne polete po zraku,
neke ptice nikad ne polete po mraku,
neke niti nemaju krila za to, da lete.
Ja sam samo čovjek, nisam ko ptice,
i letim dušom do sjajne komete,
letim srcem i ona mi obasjava lice.
Mogu da stignem na sve planete,
i nikad mi nije ni potrebna bila,
letjeti nebom i imati krila.
Treba letjeti u ovom vremenu
kada imaš i nemaš krila,
treba letjeti u svakom času,
poput ptica i poput vila.
Kada nas srce ponese, tada nam
ne trebaju ni cipele ni ulice,
tada zemlja služi samo lutalicama.
Letiš tada poput zvjezde,
čak vidiš i oči Saturna jer te od miline
srce nosi u beskrajne visine.
Za vrnitev v običajni format kliknite tukaj:
www.pozitivke.net
http://www.pozitivke.net/article.php/Poezija_Pesem_Poleteti_Visino_Zraku
Domov |
|
Powered By GeekLog |