Pokrivaju nas godine,
kao sitne pahuljice,
mi još uvijek nemamo vremena
za sebe, za nas, za prijatelje.
Vučemo, crnčimo brez predaha,
gledajuči samo na sat,
želeći da bi još što stekli.
Nepomislimo da je život
samo visoki val nad valovima,
kroz njega galopiramo
kao izgubljeni konji jeseni.
A ljubav!
Ona traje dok nas život progoni.
Kada jednoga dana,
hladnoća pokuca na varata,
tada će biti prekasno za nas,
za prijatelje za blago stečeno brez predaha.
Ostat će samo dvije suze na izmučenom licu
i jedan dugi viječni pogled za kraj.
|
Izgubljeni u vremenu
Prispeval/a: hierhod dne torek, 1. julij 2008 @ 11:53 CEST
Prekrasna pesem! Tako resnična je!
Človek slej ko prej pride do tega spoznanja.
Želim ti lep dan!
hierhod
Izgubljeni u vremenu
Prispeval/a: kanika59 dne torek, 1. julij 2008 @ 22:36 CEST
lp, fp-Kanika
Izgubljeni u vremenu
Prispeval/a: dunja dne torek, 1. julij 2008 @ 23:03 CEST
Hvala vam na vašim komentarima,
drago mi je da ste razumijeli bit pjesme.
Zato , živimo, volimo i cijenimo sebe i one koji to zaslužuju.
Sve ljepo i svako dobro vam želim,
Dunja
Izgubljeni u vremenu
Prispeval/a: jože.k dne nedelja, 6. julij 2008 @ 08:16 CEST
Tako ga sprejema jaz. Lepo !
Jože
Izgubljeni u vremenu
Prispeval/a: dunja dne sobota, 12. julij 2008 @ 21:20 CEST
Dragi Jože k. baš sam vesela tvoga komentara,
hvala ti na tim ljepim riječima.
Drago mi je da moju pjesmicu tako pozitivno vidiš.
Puno, puno druženja i ljepih trenutaka sa onima koje voliš i
onima koji tebe vole, ti iz srca želim,
Dunja