Pokrivaju nas godine,
kao sitne pahuljice,
mi još uvijek nemamo vremena
za sebe, za nas, za prijatelje.
Vučemo, crnčimo brez predaha,
gledajuči samo na sat,
želeći da bi još što stekli.
Nepomislimo da je život
samo visoki val nad valovima,
kroz njega galopiramo
kao izgubljeni konji jeseni.
A ljubav!
Ona traje dok nas život progoni.
Kada jednoga dana,
hladnoća pokuca na varata,
tada će biti prekasno za nas,
za prijatelje za blago stečeno brez predaha.
Ostat će samo dvije suze na izmučenom licu
i jedan dugi viječni pogled za kraj.
Pokrivaju nas godine, 
