Budi se još jedan beznačajan dan,
sumoran, bez sunca bez nade,
i opet onaj isti miris,
miris bolesti, miris nemoći.
Sobe pune jada i smrada,
žute, bezosjećajne.
Ah Bože!
Ovdije nema nade,
nema ničega.
Ponekad uđe ona ljuta,
mrzovoljna sesta,
svakome da dozu njegovu,
ponekog okrene na drugu stranu.
Bože! Daj nade svima bolesnima,
koji nemoćni leže u bolesničkim posteljama,
da ne budu napušteni od
obitelji i prijatelja.
Barem danas se sijetimo,
ponekog bolesnika,
koji u svojoj postelji, nemoćno leži
i očekuje, nečiji posjet.
Samo mi "zdravi"
bolesnima, možemo dati,
barem malo radosti
i pozornosti.
|
Dan bolesnih
Prispeval/a: Tinkara dne četrtek, 11. februar 2010 @ 15:48 CET
Kako lepa gesta, tvoja pesem se me je resnično dotaknila. V današnjem svetu je veliko bolnih ljudi, na katere žal zdravi ljudje pozabljamo..
Ne zvedamo se kakšen dar je zdravje ter kako zelo hitro ga lahko izgubimo. V eni sami minutki se nam življenje zlahka obrne na glavo. Takrat šele ugotovimo kako zelo je bilo pomembno ter kako malo smo ga cenili. A kaj ko je prepozno..
Vsem bolnikom želim, da v svoji bolezni ne obupajo ter najdejo moči za nadaljnje življenje.
Tebi Dunja pa želim obilo zdravja ter lep dan še naprej.
Tinkara
Dan bolesnih
Prispeval/a: dunja dne četrtek, 11. februar 2010 @ 17:40 CET
Da, tvoj komentar je itekako istinit!
Uistinu smo ljudi takvi, ustvari smo preopterećeni, svojim svakodnevnim obavezama, zbog kojih se neprestano vrtimo u nekom svom krugu vremena.
Često se niti ne sjetimo, da bi trebalo posjetiti nekoga bolesnika, a kamoli koliko bi naša posjeta nekome bolesnome značila, ili koliko bi nekoga nemoćnoga učinili sretnim.
Tinkara tebi takođe obilje zdravlja, te sve ljepo!
Lp. Dunja
Dan bolesnih
Prispeval/a: Hunter dne četrtek, 11. februar 2010 @ 20:37 CET
Zelo lepo, da si se spomnila na bolne, saj je danes dan bolnikov. Dokler je človek zdrav ter družbi koristen je "dober" čeprav je izkoriščen, ko pa zboliš si samo številka, ki počasi bledi v očeh delodajalca. Poleg delodajalcev pa so tu še sorodniki katerim postaneš samo veliko breme. Seveda niso vsi ljudje takšni a je žal malo takšnih, ki bolnega človeka gledajo z drugačnimi očmi.
Znova si me presenetila ter me vzpodbudila k razmišljanju o zdravju ter bolezni.
Želim ti lep večer,
Hunter
Dan bolesnih
Prispeval/a: dunja dne petek, 12. februar 2010 @ 15:36 CET
Na žalost, je baš tako, kako si napisao.
Dok smo zdravi smo ok. svima, a kada čovijek oboli postane breme, kako bližnjima ( čast izuzecima) tako družbi i dalje.
Zato, cijenimo svoje zdravlje koliko ga tko ima!
Volimo prvo sami sebe, tako ćemo moći i druge.
Hunter, i ja tebi želim obilje zdravlja!
Lp. Dunja
Dan bolesnih
Prispeval/a: hierhod dne sobota, 13. februar 2010 @ 12:43 CET
Jako lijepa i značajna pijesma! Stvarno si u par riječi jako slikovito opisala jedan dan ili trenutak, kako ga mogu doživjeti bolesnici po bolnicama.
Ljudi različito reagiramo na svoje bolesti. To ovisi i o našoj dobi života u kojoj se trenutačno nalazimo.
Kao dijete malo prije puberteta sam i sam bio u bolnici. Bilo mi je i malo dosadno. Ali su bila oko mene dijeca, koja su imala i teže bolesti od mene. Bilo mi je zanimljivo kad sam mogao proučavati sprave na koje su bila priključena.
Mama mi je rekla, da ako budem umro, da će to biti božja volja i da me Bog jako voli. Stoga sam bio miran i razmišljao sam sa velikim zanimanjem, kako će mi biti u nebesima.
Najviše sam volio čitati stripove, koje mi je u bolnicu poslao prijatelj iz škole.
Kada je došlo vrijeme, da odem iz bolnice, rekao sam tati i mami, da trebam tamo pojesti i ručak prije što odemo doma. Trebali su neko vrijeme, da su me uvjerili, da me i doma čeka ručak i da trebam biti sretan kaj idem doma. Stvarno sam bio "biser" :-)
Pohađati bolesne ljude je jako plemenito. Ponekad to zahtijeva od nas i žrtvu.
Možda je jedan od razloga, da si neki bolesni ljudi žele eutanaziju i u tome, jer mogu vidjeti, da se u našem društvu cijeni samo brzina i efikasnost. Bolesnici, starci, nemoćni itd., su nekakva "smetnja".
Danas se ne događaju zlostavljanja samo nad dijecom i životinjama, nego i nad teško bolesnima i starcima, koji nemaju nekog iz rodbine ili nekoga, koji ih voli.
Što se krščana tiče, jako je dobro i konstruktivno, ako dobiju na ispovijedi svojih grijeha za pokoru, da posijete nekog bolesnika ili da daju nešto materijalnoga siromaku ili beskučniku ako imaju mogućnost.
Draga Dunja! Hvala ti, što si nas podsijetila na jedan veliki segment ljudskog života!
Sve dobro ti želim!
hierhod
Dan bolesnih
Prispeval/a: dunja dne sobota, 13. februar 2010 @ 18:51 CET
Slažem se sa tobom! Ljudi različito doživljavaju svoje bolesti i različito na njih reagiraju, kao i njihovi svojci.
Danas je na žalost tako, da stare, nemoćne i bolesne ljude, mnogi u obitelji i šire ne shvataju, ne prihvataju, nego ih jednostavno odbace i zaborave.
Ponekad bi se bilo ljepo sijetiti da ćemo svi nekada ostariti ili biti bolesni.
I ja se dobro sijećam nekih detalja, kada sam kao dijete bila u bolnici.
Bila sam stara, oko šest godina.
Moja reakcija na bolnicu i boravak u njoj...........a joj!!!
Kada bi to sada napisala, mislim da bi se mnogi ovdije i do suza nasmijali.
Hierhod, želim ti puno zdravlja i razumijevanja do bolesnih i starih!
Sve ljepo i svako dobro!
Dunja