Poznam učinkovito mantro:

"Žiga žaga, poje žaga, rom, pom, pom kladivo....", posebej primerna za mrzla zimska jutra, ko ob treh zjutraj loviš prvi avtobus in greš veselo na delo.
Tisto "v ravni vrsti" lahko nadaljuješ v avtobusu.
Tako pet let, vsak dan.

Pozabiš na zamorjenost, obup in diplomo.

nekaj čisto na izi, za lahko noč

njo zgleda tudi zebe ;-)


http://www.youtube.com/watch?v=Mus0XbaGx0M&feature=related

Take care of the one you love,
Take care of the one you need,
Take care of the one who needs you most,
The one far from home, the one that fills your soul.
Take care of the one that holds your hand,
When it's cold

http://www.youtube.com/watch?v=-Qqqrlmj7gk&

lepo, dovršeno petje

http://www.youtube.com/watch?v=uGAxAM5p0Qs&feature=relmfu

bičikleta

If you leave early in the morning
If you go on these roads
By bicycle.....


http://www.youtube.com/watch?v=7_xLBWKxKhM

Budale

Dođu budale, same, nitko ih ne zove
pa skaču oko tebe - e, ono bi ovako
e, ovo bi onako - hoće te uvući
u svoju budalastu igru, a tebi
neugodno budali reći: ej, budalo
makni mi se sa sunca, i ovako
i onako, zaklanjaš mi pogled
- pa ih pustiš, neka skaču

potom dođu druge budale, koje se rugaju
prvim budalama, a koje bi sve to što i prve,
ali naopako - i one bi s tobom, ovako i onako
a ti im ne obraćaš pažnju, iz iste one
neugodnosti koju budale nemaju, a ti je,
eto, nosiš kao vlastitu sjenu, pa te nekako
- priznaješ, sasvim budalasto! - stid
pred budalom što je budala

ali tu nije kraj!

kad shvate da ne trzaš, ni ovako ni onako
da te ne mogu uvući u svoja kola,
igra se ipak zahuktava, i za jedne i za druge
tek tad si totalna budala, koja nikako da se odluči
kojoj vrsti budala pripada - onoj prvoj,
koja bi to onako, ili ovoj drugoj, koja bi to ovako,
ili pak onoj sasvim nerazumnoj, koja to ne bi
ni ovako ni onako (a trebala bi ih se definitivno
nekako riješiti!), pa se još uvijek čudi
kako s budalama nikako ne može izići na kraj

Vinko Kalinić

http://www.youtube.com/watch?v=cMlgyCb6vfg&feature=related

lahko noč

Eto, kako te volim


Eto, kako te volim: kao ptice
koje kreću na put preko oceana
ne računajući na vrijeme i daljinu
ni koliko im snage treba
za premostiti pučinu,
ne hajući za kiše, oluje i bijes vjetrova
ni gdje će spavati, ni što će jesti
niti hoće li žive dočekati zoru

eto, zašto te volim: u meni jer budiš
ono neizrecivo, i jače od života
što i njih goni da se k nebu vinu
više od svega žudeći tek toplinu

bez pameti, bez računa, bez pokrića
kao jedna, krene ih cijela četa -
samo rašire krila i polete u prazninu
zanosno, kao i ja u tvoje oči
tek gluhu plavet gledajući

i lete tako, vjerujući
da će stići
sve do na kraj
svijeta

Vinko Kalinić

Tražim riječi

Tražim riječi
Nježnije od svile
Vjetar u krošnjama
Koji ne dodiruje tvoje lice
Da ti kažem
Negdje iz dubine
Tu ljepotu
Malog svjetla
Kao svjetiljka
Krijesnice
U mirisnom grmu
Ruže penjačice

Znaš onaj dodir
Kad se dodirne koža
Toplom rukom
Baršunaste skice
Kada oči
Postaju more
U kojima se kupa duša
Pa pliva, skače
Poput delfina
One blage
Plavičaste boje neba
Pijeska što zrcali sunce
Tražim riječi nježnije od tmine
Kad umorne sklapaš oči
Tonući u san
Mirnih uspomena

Te sličice
Boje
Pjesme dopiru iz daljine
Panova frula
Harfa miline
Samo lira
Negdje u srcima
Melodije
Svirane
Na strunama
Duše

Nemam riječi koliko je
Veliko
Ogromno
Veće od mene
Koliko je snažno
Neprimjetno skriveno
Prošlo kroz kanjone
Stranputice
Cijelim romanima
Govorio sam
D'vje, tri riječi
Ne zaboravi me
Neka te ništa ne spriječi
Kad izgovaram tvoje ime
Da osjetiš mir
Bezbrižnost ljepote
Ništa nije važno
U tom malom trenu
Na ovom svijetu
Ja sam taj cvijet
Sa mirisom duše
Samo zaljubljeni
Umivaju
Jutrom lice

Zagrli me
U snu
Ja taj dodir ćutim
Ne boj se
Ne brini
Sve će opet biti
Kao nekad
U dalekoj budućnosti
Iz koje dođoh
Da te kući vratim
Mi dvoje jesmo
Kao što ja jesam
Kao što si ti
Ona koja voli
Znam ti ime
Ne zaboravi me
Ja sam
Onaj dio tebe
Koji pjeva
Pjesmu glasom
Čarobnih ptica
Svaki cvijet
Postaje ljepši
Miris snova
Kada ostanem bez svega
Naše mjesto
Skriveno utočište
Dom beskraja
Ljubav kao sunce
Nosim u grudima

copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

KAR ZASPALA BI IN SE NE BI VEČ ZBUDILA. VSAJ ZA ENA TRI LETA, DA SE TO BREZUPNO STANJE KONČA. NIČ NE MOREM NAREDITI. VSAKA INFORMACIJA NALETI NA PONIŽANJE IN RAZŽALJENJE IN NA OBUP, ŽIV OBUP.
KO NE MOREŠ OTROKU POMAGATI IN GA VIDIŠ KAKO TRPI. IN VIDIŠ, DA SI TI ODGOVOREN ZA NJEGOVO ŽIVLJENJE. IN TA NAŠ SISTEM, KI PONIŽUJE ODRASLEGA ČLOVEKA NA VSAKEM KORAKU.
ČE NISI MOČAN, NEPRIZADET, POKVARJEN , TEŽKO USPEŠ. IN OD TISTI, KI SI JIM VELIKO POMAGAL DOBIŠ TAKO ZAUŠNICO, DA SI NE MOREŠ TEGA NITI MISLITI. POZNAJO TE SAMO TAKRAT, KO TE RABIJO, POTEM PA GLAVO OBRNEJO STRAN, KO TE VIDIJO ŽALOSTNEGA IN RAZOČARANEGA.
JOJO, JOJ, NE MOREM VAM POVEDATI, KAKO SEM ZAMORJENA.

Vse, kar sem gradila, se je porušilo.
Vse, v kar sem verjela, se je izkazalo za laž.
Vse, v kar sem upala, se je sesulo v nič.
Vse, v kar sem verovala, me je razočaralo.
In kako naj bo sedaj vesela.....
Kako naj še komu zaupam....

samo hodi naprej



lep večer vsem

http://www.youtube.com/watch?v=JGxrE6Mf_6Y&feature=related