PREMIERA: LAJF KOUČ
Torek, 3. februar 2026 20:00
Odiseja Ljubljana
Kupi karte oz vstopnice za Lajf kouč, 03.02.2026. v Odiseja, BTC City, Ljubljana.
»Lajf Kouč« je močna monodrama, v kateri Dragan Marinković Maca z brutalno iskrenostjo in bolečim humorjem secira današnjo družbo. Predstava razkriva svet, v katerem so morala, poštenost in ljubezen postali relikti preteklosti. Maca skozi lucidne monologe vodi občinstvo od smeha do tišine, od ironije do samorefleksije, ter razgalja absurd civilizacije, ki je pozabila govoriti, ljubiti in sočustvovati. Opominja nas, da smo v nenehni dirki za stvarmi, ki jih ne potrebujemo, izgubili smisel življenja, medtem ko zanemarjamo ljudi, ki jih imamo radi.
»Lajf Kouč« je grenak smeh in topla solza v istem stavku. Je diagnoza našega časa, hkrati pa tudi klic k prebujenju. Pred nami stoji človek, ki nima več potrebe, da se dokazuje, temveč da spregovori. Ne ponuja rešitev, temveč ogledalo - in v tem ogledalu smo vsi mi. Smeh, ki se spremeni v sram, solza, ki osvobaja. To je predstava, ki je ne gledamo le z očmi, temveč tudi z dušo.
Ali je kletvica postala orožje resnice, humor pa način preživetja? »Lajf Kouč« ni predstava, ki boža - udari, provocira in razbija. Toda v vsakem udarcu se skriva upanje, da smo še vedno lahko boljši. Občinstvo zapušča dvorano s smehom, a tudi s cmokom v grlu, saj se za vsako šalo skriva vprašanje: koliko časa bomo še prenašali ta cirkus, ki mu pravimo življenje?
Glas igralca je glas generacij, utrujenih od laži, površnosti in hitrosti. Njegova beseda reže, a tudi zdravi. Predstava ni pridiga, temveč sodobna filozofska molitev. Na koncu Maca ostane sam pred občinstvom - brez maske, brez laži in brez poziranja. In prav v tem se skriva njegova največja pogumnost. »Lajf Kouč« je več kot predstava; je opomnik, da je biti človek največja umetnost.
„Lajf Kouč“ je moćna monodrama u kojoj Dragan Marinković Maca secira današnje društvo s brutalnom iskrenošću i humorom koji boli. Predstava razotkriva svijet u kojem su moral, poštenje i ljubav postali relikti prošlosti. Maca kroz lucidne monologe vodi publiku od smijeha do tišine, od ironije do samopreispitivanja, razotkrivajući apsurd civilizacije koja je zaboravila razgovarati, voljeti i saosjećati. Podsjeća nas da smo u jurnjavi za stvarima koje nam ne trebaju izgubili smisao života, dok istovremeno zanemarujemo ljude koje volimo.
„Lajf Kouč“ je gorki smijeh i topla suza u istoj rečenici - dijagnoza našeg vremena, ali i poziv na buđenje. Pred nama stoji čovjek koji više nema potrebu da se dokazuje, već da progovori. On ne nudi rješenja, nego ogledalo, a u tom ogledalu smo svi mi. Smijeh se pretvara u stid, suza oslobađa, jer ovo nije predstava koja se gleda samo očima, već i dušom. Postavlja se pitanje da li je psovka postala oružje istine, a humor način preživljavanja?
„Lajf Kouč“ nije predstava koja miluje - ona udara, provocira i razbija, ali se u svakom udarcu krije nada da još uvijek možemo biti bolji. Publika izlazi sa smijehom, ali i s knedlom u grlu, jer iza svake šale stoji pitanje: dokle ćemo još trpjeti ovaj cirkus koji zovemo život? Glas glumca postaje glas generacija umornih od laži, površnosti i brzine.
Njegova riječ reže, ali i liječi. Ovo nije propovijed, već moderna filozofska molitva. Na kraju, Maca ostaje sam pred publikom - bez maske, bez laži i bez poziranja, i upravo u tome leži njegova najveća hrabrost. „Lajf Kouč“ je više od predstave; to je podsjetnik da je biti čovjek najveća umjetnost.

[
][
]