Einsteinu se pripisuje izročilo, da se problem ne more rešiti na istem miselnem nivoju na katerem smo ga naredili. To je posebej sprejemljivo v odnosih in emocionalnih problemih kot tudi v življenskih okoliščinah, ki jih ustvarajamo.

Pogostoma se najdemo v začaranem krogu emocionalnih porivov in misli, ki so usmerjene na spremembo zunanje situacije in druge ljudi, raconalno donesenih odlokov, ki jih za tem zanikamo ali pa se mučimo zaradi nasprotovanih emocij, ali raztresenosti ki nam onemogoča da se sploh odločimo.

Če poskušamo z zavestjo in voljo premostiti to rastresenost, ali se poskušamo usmerjanjem misli na nekaj drugega dvigniti nad njo, praviloma končamo v potiskovanju
in odstavljanju rešitev. Problem je treba rešiti v njegovih koreninah z direktnim usmerjanjem na globoka in nezavestna, ali zelo močna omejevalna prepričanja.

Kvantni skok u svijesti

Einsteinu se pripisuje izreka da ne možemo riješiti problem na istoj razini razmišljanja na kojoj smo ga stvorili. To je posebno primjenjivo na odnose i emocionalne probleme, kao i životne okolnosti koje stvaramo.

Često se uhvatimo u začarani krug emocionalnih poriva i misli usmjerenih na promjenu vanjske situacije i drugih ljudi, odluka koje donosimo racionalno, a zatim ih povlačimo ili se mučimo uslijed suprotstavljenih emocija, ili rastrzanosti koja nam onemogućuje da uopće donesemo odluku.

Svaki od tih poriva, emocija i misli sadrži djelić istine i djelić zdravih i opravdanih želja – ali niti jedan ne percipira širu sliku. Dok ne riješimo uvjerenja i emocije koje nas ograničavaju, svaki od tih poriva će nam se periodično činiti ispravnim ili realističnim, i svaki od njih bit će suprotstavljen ostalima. Nakon što iscijelimo ograničenja te, što je posebno bitno, integriramo izgubljene ili zaboravljene kvalitete, dijelove svijesti našeg istinskog bića, shvaćamo izreku zen-mudraca: suprotnost istini također je istina. Možemo pogledati situaciju s daleko dubljim razumijevanjem i uvidom, te, što je još važnije, bez ograničenja koja nas sputavaju. Tada je rješenje očito i samo po sebi razumljivo, slično kao kad sa strane promatramo druge ljude koji se bore sa svojim problemima.

Primjerice, možda vas ne zadovoljava kvaliteta vašeg partnerskog odnosa. Možda se u vama bore ljutnja, ljubav, prkos, strah, misli kao što su: on/ona je bolji/a od mnogih drugih... i bolje da sam s njim nego sama... ali ne cijeni me i ne primjećuje koliko bih željela... ali u nekim situacijama je ipak tako pažljiv... a pitanje hoću li moći naći ono što želim ako prekinem... ali ipak želim daleko više nego što mi ovaj odnos pruža...

Pokušavanje da promijenimo drugu osobu i vanjsku situaciju, ili donošenje racionalne odluke, u pravilu je neuspješno – a čak i ako je (najčešće privremeno) uspješno, unutarnji problem ostaje neriješen, emocije neiscjeljene, a izgubljeni dijelovi nas neintegrirani, te ćemo vrlo brzo stvoriti, ili će nas privući, slična situacija i slični osjećaji, sve dok se konačno ne okrenemo sebi i ne usmjerimo na rješenje uzroka problema.

Traumatična iskustva i toksični odnosi uzrokuju rascjepkanost ličnosti – pojedini dijelovi se odbacuju kako bi ustupili mjesto ograničavajućim uvjerenjima (često pozitivne kvalitete među kojima je na prvom mjestu samopoštovanje), drugi se potiskuju i ostaju nezreli (neugodni osjećaji), a neki se razvijaju i stvaraju kao maska ili kompenzacija (npr. agresivnost, uloga žrtve, ponekad i pozitivne kvalitete kao što su intelekt, spolnost, humor...).

Tako u primjeru zbunjenosti oko odluke vezane uz partnerski odnos, vjerojatno se u vama bore vaši zdravi porivi s vašom dječjom, uvjetovanom slikom o tome što je zapravo ljubav, koliko je zaslužujete i koliko vam je ona dostupna. Neki ljudi iz djetinjstva vuku obrazac povezivanja ljubavi sa strahom, usamljenošću, borbom... a ponekad se zaljubljujemo u osobe koje su zamjena za članove obitelji koji su nedostajali ili nisu odgovorno ispunjavali svoju ulogu. Kao obrambeni mehanizam od tih obrazaca koji stvaraju patnju, našoj zdravoj želji za ljubavlju i poštovanjem može se pridružiti i dječja ljutnja.

Racionalni pokušaji rješavanja tih obrazaca, kao i pokušaji da ih ignoriramo ili prekrijemo drugačijim slikama, ostaju neuspješni jer su ti odbačeni dijelovi nas preduboko potisnuti da bi takav površni pristup na njih djelovao. Oni žele da ih saslušamo, čujemo njihovu poruku i oslobodimo izvorne pozitivne kvalitete koje smo morali odbaciti prihvativši toksična uvjerenja. Izbjegavamo li ih i potiskujemo i dalje, ti dijelovi nas moraju još jače vikati da bi prenijeli poruku!

Tako se događa da čim racionalno donesemo odluku u korist jednog od konfliktnih poriva, drugi počinje jačati. Donesemo li odluku da napustimo nezadovoljavajući odnos, vrlo brzo će se svi naši strahovi, čežnje i nade javiti još snažnije, vukući nas natrag. Donesemo li, u drugom primjeru, racionalnu odluku da jedemo zdravo, obično ćemo se izdržati kontrolirati nekoliko dana, no naše emocionalne čežnje će izbiti svom snagom i prevladati čim zbog stresa ili opuštanja popustimo kontrolu. Rješenje je u suočavanju i dubokom, fokusiranom radu direktno s tim dijelovima nas.

Nakon što se riješimo ograničenja, možemo integrirati, primjerice, izgubljeno samopoštovanje, optimizam, unutarnji osjećaj sreće... i postaje nam očito, ovisno o situaciji, da smo, primjerice, burno reagirali na sitnice koje su se mogle riješiti iskrenim i smirenim razgovorom bez predbacivanja, ili smo zaista zanemarivali sebe iz straha da ne zaslužujemo i ne možemo naći bolje. Možda smo racionalno to shvaćali odavno ranije – ali slično kao kad pokušavate prijateljicu potaći na racionalno i pozitivno rješenje njezinog problema, uplele bi se emocije i strahovi koji bi nas povukli natrag.

Pokušavati izabrati između racionalnog i emocionalnog, između jedne emocije i druge... posve je uzaludan posao, dok se ne postigne stupanj integracije iz kojeg vaše biće može osjećati i djelovati usklađeno, na novoj razini zrelosti i zdravlja. To je istinski kvantni skok u svijesti.

Poteškoća je u tome što je vrlo lako omalovažiti svoj doprinos problemu, povesti se za nezrelim emocijama koje nam se u tim trenucima čine vrlo realistične, ili ostaviti njihovo rješavanje 'za kasnije' – u takvom odlaganju i nepotrebnim frustracijama mogu proći godine, umjesto da se to vrijeme iskoristi za napredovanje i stvaranje sretnog i zdravog života.

© Kosjenka Muk, 2006
http://www.centar-angel.hr/HR/Edukacije.php

Soulwork Systemic Coaching – edukacija za terapeute