Samo u snovima mi dolaziš,
vrata svoga srca ti
širom otvaram.
U prostrane dvore
svoje duše te puštam.
Moj dnevni raspored je
i suviše popunjen,
mnogima pripada dio mene.
A kada padne mrak
i spuste se zavjese trepavica,
povedi me sa sobom
na krilima snova,
u beskrajna prostranstva,
gdje nema tuge i bola.
Odletimo u susret sjenama,
bez krivje i straha.