Jutarnje me sunce obasjava
zrakama svojim,
miluje, mami, obećava i ljubi...
A ja osijećam, da je tamo negdje,
negdije daleko, pod ovim
obasijanim Nebeskim svodom,
jedna mala nježna duša,
koja me neumorno čeka i traži...
Ti poput male kišne kapljice,
blistaš negdje, na listiću nekom,
osluškuješ šapat njegove duše
i brojiš prolaznike što prolaze stazicom
tom...
Jutarnje me sunce obasjava
