Sat otkuca dva poponoći... a još nemam sna...
Neobična misao pojavi se odjednom...
I zapitah sebe... da li smijem to...
SMS bi poslala Anđelu Čuvaru svom...
Pitanja je puno kao i želja...
Odakle da krenem... pitam se sada...
Slovo za slovom pišu se riječi...
Ekran se sijaji poruke se nižu...
Duša mi se smiješi al sa malo straha...
Poruke su poslane... odgovor se čeka...
Da li ih već čita s one druge strane...
Da ponudi odgovor ko kapljicu lijeka...
Odjednom ton se javi... poruka je stigla...
Ruka tako teška ... tijelo mi ne diše...
Bojim se pročitati...
Što li u njoj piše...
Tako divne misli... u poruci su bile...
U trenutku ovom prijatelj je posla...
Sad odgovor je jasan na pitanja moja...
Želje važne nisu... duša sad je puna...
I tako sada pišem... svom Anđelu Čuvaru...
Kada noć je duga i kad nemam sna...
Energiju mira i ljubavi... tako on mi šalje...
Uz molbu da poruku ja proslijedim dalje...
Sat otkuca dva poponoći... a još nemam sna...
